Danilo Medaković (17. decembar 1819, Zrmanja — 5. novembar 1881, Zagreb) je bio srpski novinar, istoričar, publicista, štampar i izdavač.
Biografija
Osnovnu školu završio je u Gračacu, gimnaziju u Zadru nakon čega dolazi u Kneževinu Srbiju gde se zaposlio kao činovnik. Sa knezom Milošem je prešao u Austriju i postao njegov sekretar. Zahvaljujući materijalnoj pomoći kneza Miloša završio je prava u Beču i istoriju na Filozofskom fakultetu u Berlinu. Doktorirao je istoriju 1847. Po povratku iz Nemačke pozajmio je novac od Jevrema Obrenovića i otvorio štampariju. Osnovao je i bio prvi predsednik Društva srpskog napretka u Sremskim Karlovcima. Ovo društvo mu je pomoglo da pokrene list Napredak. To je bio prvi list koji je štampan Vukovim pravopisom. U svojoj štampariji štampao je veliki broj književnih dela značajnih za srpsku kulturu: sabrana dela Dositeja Obradovića u 10 knjiga, Daničićev prevod Muravljevih Pisma o službi božjoj, prvi deo Petranovićeve Istorije književnosti. Izdavao je kalendare Godišnjak i Lasta a posle zabrane Napretka časopis Južna pčela (1851—1852), književni dodatak Sedmica (1852-1858) i Napredak (1862-1864). Bio je saizdavač lista Pozornik Vojvodstva Srbije a kraće vreme i urednik Vestnika. Izabran je za dopisnog člana Društva srpske slovesnosti. Pored uredničko-izdavačkog rada bavio se i književnošću i proučavanjem istorije. U proučavanju istorije značajna mu je knjiga Povjesnica srbskog naroda od najstarijih vremena do 1850. godine (1-4, Novi Sad, 1851-52).
Njegov sin bio je Bogdan Medaković, srpski advokat i predsednik Hrvatskog sabora u Austro-Ugarskoj.
Literatura
- Medaković, Danilo u Enciklopedija srpske istoriografije, Beograd 1997.
