Klikaj na sličicu i pročitaj pričicu!
KRATKE PRIČE
ČLANCI
FILMOVI
Agostini Čigi, prebogati bankar iz Sijene i saradnik pape Julija II, izgradio je između 1509. i 1510. luksuznu vilu u rimskom predgrađu i poželeo da je ukrasi u antičkom stilu. Čigi se nije mnogo razumeo u umetnost, ali je unajmio usluge trojice najpoznatijih umetnika u renesansnom Rimu: Baldasara Perucija, Sebastijana del Piomba i, najposle, Rafaela. Rafaelova freska sa predstavom nimfe Galateje (naslikana oko 1512. godine) predstavlja gotovo jedini njegov rad na temu klasične mitologije.
Rafael je u Rim stigao na poziv pape Julija II za koga je prevashodno radio dela sa raznim biblijskim temama. Jedan od papinih pratilaca i Rafaelovih prijatelja bio je Agostino Čigi, neobrazovani, ali ambiciozni patron umetnosti. Čigi je sebi izgradio vilu na obali Tibra, poznatu danas kao Vila Farnesina (po kasnijim vlasnicima). Čigi je želeo da se njegova vila, u kojoj je često prebivao sa pratnjom koja je bila ništa manje raskošna od papske, ukrasi freskama sa njegovim omiljenim motivima iz mitologije.
Na Rafaela je palo da oslika fresku sa motivima mita o morskoj nimfi (nereidi) Galateji sa Sicilije. Mit je bio poznat iz Ovidijevog speva Metamorfoze, mada ga je Rafaelo verovatno poznavao u verziji firentinskog pesnika Anđela Policijana (1454—1494). Po legendi, Galateja je bila u ljubavi sa pastirom Akisom, ali je u nju bio zaljubljen jednooki div (kiklop) Polifem. Polifem je za nimfu čak ispevao ljubavnu pesmu koju je pevao uz pratnju gajdi, ali je ostao ismejan. Najzad, kiklop je, na obali mora, otkrio Galateju u Akisovom naručju, pa je stenom ubio mladića. Galateja je umirućeg Akisa pretvorila u reku, a sama je pobegla u more kako bi se spasla od Polifema. Dok je Mlečanin Sebastijano del Piombo dobio zadatak da naslika Polifema na susednoj fresci, Rafaelo je izradio veliku fresku nimfe Galateje okružene veselom pratnjom morskih stvorenja.
U centru freske Rafaelo je predstavio Galateju kako u kočijama od školjki beži od Polifema zahvaljujući razigranim upregnutim delfinima. Nimfin plašt se vije za njom na morskom vetru, a sama heroina je zabacila glavu i sa osmehom osluškuje kiklopovu nezgrapnu ljubavnu pesmu (i posmatra Polifema na fresci levo). Prisutvo amoreta, naoružanih strelama, trebalo je da podseti posmatrače da je u pitanju scena sa ljubavnom pričom u pozadini. Suzdržanu nimfu okružuje prava parada morskih stvorenja koja podsećaju na različite strane veselja i ljubavi. Tritoni, poluljudi-poluribe, grle nereide, Galatejine srodnice, dok čitavu povorku predvodi sam Kupidon, bog ljubavi, tradicionalno predstavljen kao krilati dečak.
Rafaelova freska Galateja ili Galatejin trijumf, još u vreme renesanse bila je hvaljena i poštovana kod savremenika. Sem što je predstavio bogatu kompoziciju sa likovima u pokretu, Rafaela su hvalili zbog lepote same nimfe. Navodno je jedan od dvorana upitao slikara koja devojka mu je poslužila kao model. Rafaelov odgovor bio je da nije imao model, već je postepeno sledio ideju o lepoti koju je razvijao u svojoj glavi.
Literatura
- I. Earls, Artists of the Renaissance, London 2004, str. 193-194.
- Web Gallery of Art. Rafael. The Triumph of Galatea (izvor)

