Edvard Artur Tompson (eng. Edward Arthur Thompson 22. maj 1914, Voterford, Irska — 1994) je bio ugledni britanski klasičar, istoričar i pionir u izučavanju pozne antike. Predavao je antičku istoriju između 1939. i 1941. na Triniti Koledžu u Dablinu, između 1941. i 1945, na Univerzitetu u Svonsiju, između 1945. i 1948, na Kraljevskom univerzitetu u Londonu, a od 1948. do 1979. godine bio je profesor antičke istorije na Univerzitetu u Notingemu.
Biografija
Edvard Artur Tompson je rođen 1914. godine u strogoj prezviterijanskoj porodici koja je u to vreme živela u Voterfordu u Irskoj. Godine 1922. porodica se preselila u Dablin, gde je Edvardov otac, koji je radio za nacionalno zdravstveno osiguranje Elojd, dobio premeštenje. Ne zna se mnogo o Edvardovom školovanju. Naučio je da čita sa osam godina i verovatno je završio osnovnu i srednju školu u Dablinu. Studije istorije je upisao na Triniti koledžu u Dablinu. Diplomirao je 1936. godine. Posebnu zainteresovanost za antiku Tompson je stekao na predavanjima prof. Parka, autora velikog broja radova o starogrčkim plaćenicima. Svoj diplomski rad o Arkadskoj ligi Tompson je radio pod nadzorom prof. Parka. Školsku 1937/8. godinu Tompson je proveo u Berlinu, gde je bio svedok nacističke brutalnosti i militantnosti. Ovo iskustvo će ostaviti dubokog traga na njega i sigurno je da je ono uticalo na njegovo opšte realističko viđenje prvih germanskih plemena. Godine 1940. otišao je u London, a potom se vratio u Irsku, na Triniti koledž.
Godine 1941. Ben Farington profesor klasičnih jezika na Univerzitetu u Svonsiju tražio je od Trinitija da mu pošalju nekog ko bi predavao starogrčki, jer su svi njegovi profesori bili regrutovani, i Triniti koledž je poslao Tompsona. U Svonsiju Tompson se sprijateljio sa Faringtonom koji će izvršiti veliki uticaj na njega. Tompson, koji je prezirao nacizam, kao i hrišćanstvo svoje prezviterijanske porodice, bio je privučen marksizmom čiji je Ferguson bio simpatizer i koji je bio veoma raširen među mladim intelektualcima tridesetih godina dvadesetog veka. Tompson se ubrzo učlanio u Komunističku partiju, i ostao je njen član sve do sovjetske invazije na Mađarsku 1956, kada je odlučio da prestane sa bilo kakvim političkim angažovanjem. Od marksističkih pisaca, najveći pečat na njega ostavilo je delo Fridriha Englelsa, Poreklo porodice, privatne svojine i države.
Do 1951. godine objavio je niz radova o različitim temama iz oblasti starogrčke istorije, ali su se tada njegova interesovanja okrenula ka temama iz pozne antike i latinskim piscima. Od tada će se svi njegovi radovi i interesovanja koncentrisati na pozno Rimsko carstvo.
Nakon rata, 1945, počeo je da predaje klasične jezike na Kraljevskom univerzitetu u Londonu gde je upoznao Normana Bejnsa, tada već dobro poznatog vizantologa. Iako su se njihovi pogledi na religiju i politiku veoma razlikovali, Tompson i Bejns su se veoma lepo slagali i Bejns je dosta pomogao Tompsonu u njegovom daljem akademskom razvoju.
Godine 1948. Tompson je postao šef katedre za klasičnu istoriju na univerzitetu u Notingemu. Univerzitet u Notingemu je bio nov, i Tompson je bio prvi profesor klasične istorije, tako da je sve dok nije otišao u penziju 1979. godine aktivno učestvovao na razvoju i proširenju katedre.
Takođe je bio vanredni profesor na univerzitetima u Viskonsinu i Mičigenu. Godine 1964. postao je član Britanske akademije. Nasledio je H. M. Džonsa na mestu predsedavajućeg komiteta Britanske akademije koji je nadgledao izradu Prosopography of the Later Roman Empire (Prozopografija poznog Rimskog carstva).
Najznačajnija dela
Najznačajnija dela koja je napisao su:
- A History of Attila and the Huns (1948)
- The Early Germans (1965)
- The Visigots in the Time of Ulfila (1966; 2006)
- The Goths in Spain (1969)
- Romans and Barbarians (1982)
- Who was Saint Patrick? (1985)
Literatura
- R. A. Markus. In Memoriam. Edward Arthur Thompson. Proceedings of the British Academy 2001; 111: 679-93
