Gundemar je bio vizigotski kralj u Hispaniji između 610. i 612. godine. Bio je jedan od retkih vizigotskih kraljeva koji je umro prirodnom smrću.
Gundemar je bio vojvoda od Septimanije i upravitelj provincije Narbonense. Iz jednog pisma grofa Bulgara koga je Viterih žestoko progonio, saznajemo da je za vreme Viterihove vladavine Gundemar pružio je utočište mnogim plemićima koji su bili žrtve progona. Takođe saznajemo da je Galija u to doba bila poprište žestokih borbi sa Francima, međutim, o tome Isidor Seviljski ništa ne govori. Nakon Viterihovog ubistva, savet plemića ga je jednoglasno proglasio novim vizigotskim kraljem.
Za razliku od Viteriha, Gundemar je gajio veoma veliko interesovanje ka Crkvi. Godine 610. sazvao je sabor biskupa provincije Kartaginijensis u Toledu. Bio je to prvi sabor nakon dugo vremena. Poslednji se održao još u vreme kralja Rekareda. Na ovom saboru učestvovalo je 26 biskupa od kojih je 15 biskupa bilo iz provincije Kartaginijensis, a glavna tema skupa bilo je prenošenje provincijske prestonice i sedište biskupije iz Kargahene u Toledo, jer je Kartahena bila pod vizantijskom okupacijom još od 554. godine. Odluka je doneta 23. oktobra kada je proglašena deklaracija kojom se Toledo proglašava prestonicom provincije Kartaginijense.
Na unutrašnjem planu, Gundemar je 610. godine preduzeo pohod protiv Baska i opustošio beskijske zemlje. Sledeće godine je vodio borbe sa Vizantincima, a takođe je bio i u sukobu sa Francima. Nastavio je Viterihovu liniju u politici prema franačkim kraljevima — svesrdno je pomagao je austrazijskog i neustrijskog kralja u njihovoj borbi protiv burgundskog kralja i njegove babe Brunhilde. Prema grofu Bulgaru, Brunhilda i Teuderih II odBurgundije nagovarali su avarskog kralja da napadne Teudeberta od Austrazije, na šta su Teudebert i Gundemar sklopili savez u kom je Gundemar pristao da Francima da veliku novčanu pomoć. Međutim, u toku pregovora, Teuderih je zarobio vizigotske emisare, na šta je grof Bulgar okupirao dva grada koja su pripadala Brunhildi. Kada je ova zatražila da joj se gradovi vrate, Bulgar je kao uslov postavio oslobađanje vizigotskih poslanika. Ne zna se kako je na kraju završen ovaj sukob, ali Tompson zaključuje da se na kraju Vizigoti najverovatnije nisu previše angažovali u unutrašnjim sukobima franačkih kraljeva.
Gundemar je umro prirodnom smrću u Toledu u februaru ili martu 612. godine.
| Prethodnik: | Vizigotski kralj | Naslednik: |
| Viterih | (610—612) | Sisebut |
Literatura
- Cebrián, J.A. La aventura de los godos. La Esfera, Madrid, 2006 (ISBN: 84-9734-559-2)
- E. A. Thompson. Los godos en España. Alianza Editorial, Madrid, 2007 (ISBN: 978-84-206-6169-8)
- Herwig Wolfram. The Roman Empire and Its Germanic Peoples. Univ. of California Press, London, England, 1997. ISBN-0-520-08511-6
| Vizigotski kraljevi |
| Rani kraljevi | Alarih I ~ Ataulf ~ Sigerih |
| Arijanohrišćanski tuluski kraljevi | Valija ~ Teodorih I ~ Torismund ~ Teodorih II ~ Eurih ~ Alarih II |
| Arijanohrišćanski hispanski kraljevi | Gesaleih ~ Amalarih ~ Teudis ~ Teudigisil ~ Agila I ~ Atanagild ~ Liuva I ~ Leovigild |
| Nikejskohrišćanski hispanski kraljevi | Rekared I ~ Liuva II ~ Viterih ~ Gundemar ~ Sisebut ~ Rekared II ~ Svintila ~ Sisenand ~ Hintila ~ Tulga ~ Hindasvint ~ Rekesvint ~ Vamba ~ Ervig ~ Egika ~ Vitica ~ Roderih |
