Manastir Grgeteg u Drugom svetskom ratu imao je sličnu istoriju kao i ostali fruškogorski pravoslavni manastiri — s obzirom da se nalazio na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, imovina manastira je bila opljačkana, a manastirsko bratstvo rastureno. Posle 1942. godine našao se na teritoriji gde su delovale partizanske snage, tako da je pored ustaških i nemačkih snaga, bio žrtva i partizanskih dejstava. Naročita oštećenja naneta su manstirskom kompleksu 22. septembra 1943. godine kada je stradao od artiljerijske vatre združenih nemačkih i ustaških snaga, koje su svoj napad na manastir zaokružile miniranjem crkvenog zvonika. Nakon Drugog svetskog rata, manastir je obnovljen, i nastavio je svoje postojanje kao ženski manastir.
Položaj manastira u NDH
Nakon kratkog Aprilskog rata i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Nezavisna Država Hrvatska dobila je ceo Srem zajedno sa Fruškom gorom na kojoj su se nalazili mnogi srpski pravoslavni manastiri. Već krajem aprila 1941. ustaški režim je počeo da sprovodi zamisao o promeni statusa fruškogorskih manastira, njihovim direktnim potčinjavanjem i korišćenjem manastirskih imanja. Međutim, korišćenje manastirskih materijalnih dobara nije bio jedini cilj novouspostavljnog režima. Bitan cilj ustaškog delovanja na Fruškoj gori bio je i slabljenje kulturne i duhovne osnove srpskog naroda na ovim prostorima.
Poverenik vlade Nezavisne Države Hrvatske za istočnu Slavoniju, Marko Lamešić, izdao je 30. aprila 1941. godine naredbu kojom je ustaša Andrija Ludvig bio postavljen na mesto komesara u Eparhijskom upravnom odboru. Novopostavljeni funkcioner naredio je 14. juna manastirskim upravama da moraju da traže odobrenje za svaku svoju aktivnost od eparhijskog upravnog odbora u Sremskim Karlovcima. Nedugo zatim, 20. juna iste godine, izdata je nova naredba manastirima kojom je propisano da manastirske uprave sastave inventare svoje celokupne imovine i da ih predaju nadležnim vlastima. Takođe je naređeno da se ni u privatnoj ni u poslovnoj prepisci ne sme koristiti ćirilično pismo i da će se u manastirima nastaniti posebni nadzornici čije je izdržavanje bilo obaveza manastira. Takođe je doneta i odluka o naseljavanju muslimana i Hrvata iz Bosne na manastirska imanja.
Nakon četiri dana, 24. juna 1941, Ante Pavelić, je doneo odluku o osnivanju Državnog ravniteljstva za obnovu kojom su svi fruškogorski manastiri potpali pod patronat ovog sektora ustaške vlasti. Ova služba imala je zadatak da iscrpi što više materijalnih dobara iz pravoslavnih manastira i eparhijskog kompleksa zgrada i ustanova u Sremskim Karlovcima. Manastiri Grgeteg i Velika Remeta dobili su novog komesara, Mirka Purgara. Njemu su uprave ova dva manastira dostavile spiskove celokupne manastirske imovine koji su potom poslati Državnom ravniteljstvu za ponovu. Ustaške vlasti su slobodno raspolagale celokupnom manastirskom imovinom smatrajući je ratnim plenom.
Duhovni život fruškogorskih manastira zapao je u veoma tešku situaciju još u leto 1941. godine. Za pravoslavne monahe situacija je postala posebno teška kada je u Srem prebačena grupa od 86 slovenačkih rimokatoličkih sveštenika sa poslugom. Njih je nemačka vlast predala ustašama kako bi ih prebacili u fruškogorske manastire. Ustaše su, na predlog Vjekoslava Golubovića, glavnog komesara Eparhije sremske, rešili da pitanje pravoslavnih monaha iѕ fruškogorskih manastira reše na drastičan način — deportacijom u koncentracione logore. Državno ravniteljstvo je 9. avgusta 1941. godine donelo odluku o čišćenju fruškogorskih manastira od pravoslavnog monaštva, nakon čega su mnogi kaluđeri bili uhapšeni i sprovedeni u logor, dok je nekolicina njih uspela da izbegne u Srbiju.
Nakon akcije uklanjanja pravoslavnog monaštva sa Fruške gore, Komisija Muzeja za umetnost iz Zagreba je septembra 1941. obišla sve fruškogorske manastire i iz njih odnela sve umetničke predmete. Ovu akciju organizovao je dr Vladimir Tkalčić, direktor Muzeja. Akcija je sprovedena brzo i stručno, predmeti su popisani i opisani na stručan način. Predmeti iz manastira Grgeteg su popisani i odneti 11. septembra 1941. godine.
Vladimir Tkalčić je nastojao da sačuva što više umetničkih predmeta ali je svoje namere sprovodio uz dosta poteškoća jer mu je nadređen bio ustaša Stjepan Gotvald, koji je pljačkao stilski nameštaj, umetničke predmete i odnosio ih u kancelarije ustaške vlasti.
U ratnoj zoni
Teritorija na kojoj se nalazi manastir Grgeteg ušla je od proleća 1942. u područje dejstava Podunavskog odreda NOP-a. partizani su uspeli da privremeno zauzmu ovu teritoriju i da se smeste u konacima manastira Grgetega. Ubrzo je Grgeteg ponovo prešao pod ustašku upravu. partizani su onda ponovo pokušali da zauzmu manastir koji je zbog snažnih zidova postao važna utvrda. Posle borbi koje su vođene od 16. do 20. aprila 1942. godine Grgeteg je ponovo ostao pod ustaškom upravom. U izveštajima suprostavljenih snaga nema podataka uo stepenu razaranja tokom ovih operacija. Najverovatnije je oštećena arhitektura manastirskih konaka. Veliku štetu kulturnim dobrima nanele su ustaške i domobranske snage posebn uništavanjem blizu dve hiljade starih knjiga iz manastirke biblioteke. Uništena je i celokupna arhivska građa od kraja 17. veka do početka rata.
Posebnu štetu manastirski kompleks Grgetega pretrpeo je tokom 1943. godine. Tada su nemačke jedinice zajedno sa ustašama granatirale manastir a potom je miniran i porušen crkveni zvonik.
Stanje manastira tokom rata
Pokrajinska komisija koja je utvrđivala štetu nad kulturnim dobrima nanetu tokom rata ostavila je detaljan opis stanja manastira neposredno po završetku ratnih dešavanja. zabeleženo je da je toranj uništen, da je apsida prilikom bombardovanja oštećenja i da usled prokišnjavanja situacija svakim danom postaje sve teža. Konak manastira je bio u potpunosti opustošen. Eksplozje i požari uništili su sve krovove. Sve pokretna imovina bila je odneta. Umetnički vredne ikone Uroša Predića iz ikonostasa su očuvane u izuzetno dobrom stanju. ikonostas je oštećen tek nakon rata kada su pojedine ikone izrešetane mecima. Velika oštećenja naneta manastru tokom rata nastavljena su delimično i nakon rata odvlačenjem građevisnkog materijama.
Literatura
- D. Davidov, Stradanje manastira Grgetega, Manastir Grgeteg. Prilozi monografiji, Novi Sad 1990, 235—244.
