Rajko Veselinović
yjnbm9h

Rajko Veselinović (30. decembar 1912, Ostojićevo – 2. novembar 1987, Beograd) je bio srpski istoričar koji se pretežno bavio istorijom Srpske pravoslavne crkve. Ubraja se zajedno sa Radoslavom Grujićem, Đokom Slijepčevićem i Dušanom Kašićem među najznačajnije istoričare SPC.

Biografija

Školovao se u Ostojićevu, Senti i Kikindi. Završio je Bogoslovski fakultet u Beograd 1935. godine i istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1950. godine. Jedno vreme radio je u srednjoškolskoj nastavi a između 1946. i 1954. godine bio je upravnik Muzeja u Pančevu. Bio je od 1955. kustos, saradnik i viši naučni saradnik Muzeja u Beogradu i upravnik Arhiva SANU između 1970. i 1977. godine.

Naučni rad

Pretežno se u svom naučnom radu bavio istorijom Srpske pravoslavne crkve. Posebnu pažnju stručne javnosti privukli su njegovi radovi koji su se odnsoili na srpsku crkvenu istoriju u 17. i 18. veku. Posebno se bavio životom i delom Arsenija III Čarnojevića (1949). Još pre Drugog svetskog rata objavi je rad Kako je postala srpska karlovačka arhiepiskopija i mitropolija (1935). Niz radova o istoriji SPC objavio je povodom 750 godina autokefalnosti Srpske crkve (1219—1969). Napisao je i udžbenike iz crkvene istorije: Istorija Srpske pravoslavne crkve sa narodnom istorijom I (1219—1766) i II (1766—1941).

Kao muzeolog priredio je niz izložbi u Novom sadu, Pančevu i Beogradu i za njih priredio kataloge. Interesovao se i za istoriju srpskog zanatstva i esnafskih organizacija u 17. i 18. veku. Njegovu istraživačku pažnju privlačilo je i pitanje privilegija rpskog naroda u Habzburškoj monarhiji. Tokom poslednjih godina života sarađivao je u radu na Istoriji srpskog naroda u izdanju Srpske književne zadruge. bibbliografiju njegovih radova priredio je i izdao Slavko Gavrilović i Zborniku Matice srpske za istoriju 36 (1987) 223—239.

Literatura

Page tags: istoričari
Ukoliko nije navedeno drugačije, sadržaj ove stranice je zaštićen licencom Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Unported